Kao tim prvo definiramo svrhu čitanja: opuštanje, učenje, darivanje ili čitateljski izazov. Zatim odredimo vremenski okvir i format (tiskano, e-knjiga, audioknjiga). Taj korak nam sužava izbor prije nego što uopće krenemo na popise naslova.
U sljedećem koraku radimo brzu segmentaciju po dobi i iskustvu čitatelja, posebno kada biramo knjige za mlade čitatelje. Provjerimo duljinu poglavlja, jasnoću jezika i teme koje su primjerene. Ako je cilj potaknuti naviku čitanja, prednost dajemo serijalima ili kraćim romanima s jakim ritmom.
Kad biramo između žanrova, usporedimo što tražimo od priče: napetost, emociju, humor ili ideje. Za krimiće i detektivske romane gledamo logiku tragova, ulogu istražitelja i tempo raspleta. Ako želimo lakše praćenje, biramo knjige s linearnom radnjom i manjim brojem likova.
Za suvremene hrvatske romane uskladimo interes za lokalni kontekst s očekivanjima oko stila. Provjerimo je li naglasak na jeziku i atmosferi ili na zapletu. Time izbjegnemo situaciju da nekome preporučimo “pravu” knjigu, ali u “krivom” ritmu.
Kad odlučujemo između publicistike i eseja, postavimo pitanje: tražimo pregled teme ili autorovu argumentaciju. U publicistici provjerimo strukturu, izvore i jasnoću poglavlja, a u esejistici stil i širinu perspektive. Ako netko želi brzu primjenu, biramo naslove s sažecima i praktičnim primjerima.
U fazi provjere autora i njihovih djela radimo mini-profil: tipične teme, razina zahtjevnosti i kontinuitet kvalitete kroz bibliografiju. Pomaže nam i usporedba s prethodno pročitanim autorima koje čitatelj već voli. Ako je ulazak u opus rizičan, krenemo s najpristupačnijim romanom ili zbirkom.
Za poeziju i zbirke stihova pristupamo drugačije: biramo prema motivima, jasnoći slike i emocionalnom registru. Usporedimo kratke uzorke pjesama i vidimo “drži” li glas autora kroz više tekstova. Po potrebi preporučimo i popratno izdanje s bilješkama koje olakšavaju čitanje.
Kako bismo preporuke učinili usporedivima, vodimo dnevnik čitanja s istim poljima za svaku knjigu. Bilježimo dojam o stilu, tempo, omiljene motive i kome bismo knjigu preporučili. Nakon nekoliko unosa lako prepoznamo uzorke i prestanemo birati naslove samo po naslovnici ili trendu.
Kod recenzija novih izdanja koristimo dvostruku provjeru: prvo čitamo opis i nekoliko neutralnih osvrta, a zatim tražimo uzorak teksta ili prvo poglavlje. Procijenimo je li hype veći od stvarnog sadržaja i ima li knjiga jasnu ciljanu publiku. Tako smanjimo broj “promašenih” kupnji u našem planu čitanja.